Cilj strategije za transformaciju energetskog sustava dekarbonizirati proizvodnju vodika
Energetski sustav je odgovoran za 75 posto emisije stakleničkih plinova...
Europska komisija je predstavila dvije strategije za transformaciju energetskog sustava koje bi trebale pridonijeti ostvaranju cilja o klimatski neutralnoj Europi do 2050. godine.
Riječ je o Strategiji za integraciju energetskih sustava i Strategiji za vodik za klimatski neutralnu Europu.
“Usvojene strategije ojačat će Europski zeleni plan i zeleni oporavak te će nas čvrsto staviti na put dekarbonizacije našeg gospodarstva do 2050. Nova strategija za vodik može biti motor za prevladavanje ekonomske štete od covida-19”, izjavio je izvršni potpredsjednik Komisije Frans Timmermans.
Energetski sustav je odgovoran za 75 posto emisije stakleničkih plinova stoga je njegova transformacija preduvjet za ispunjenje cilja o klimatskoj neutralnosti.
Sadašnji energetski sustav temelji se na paralelnim i vertikalnim energetskim vrijednosnim lancima koji određene izvore energije strogo povezuju s određenim sektorima krajnje potrošnje.
Klimatski neutralno gospodarstvo ne može se temeljiti na takvim nepovezanim strukturama, ističe Komisija dodajući da je takav je sustav ekonomski neučinkovit i da dovodi do znatnih gubitaka u obliku otpadne topline i niske energetske učinkovitosti.
U strategiji za integraciju energetskih sustava iznosi se vizija o ubrzavanju integracije energetskog sustava kako bi se potaknulo korištenje čiste energije i klimatski neutralno gospodarstvo, a istodobno jačala energetska sigurnost, štitilo zdravlje i okoliš te promicao rast i vodeći svjetski položaj EU-a u području industrije.
U strategiji je navedeno 38 mjera za provedbu potrebnih reformi. One obuhvaćaju reviziju postojećeg energetskog zakonodavstva, financijsku potporu za istraživanje i uvođenje novih tehnologija i digitalnih alata, smjernice za države članice o fiskalnim mjerama i postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva, reformu upravljanja tržištem, holističko planiranje infrastrukture i bolje informiranje potrošača.
U dostizanju cilja klimatske neutralnosti jednu od ključnh uloga ima vodik. Vodik se može upotrebljavati kao sirovina, gorivo ili nositelj energije te za skladištenje energije, a ima i brojne moguće primjene u industriji, prijevozu, energetici i graditeljstvu. Njegova je najveća prednost da pri upotrebi ne emitira ugljikov dioksid niti zagađuje zrak.
Može pomoći u dekarbonizaciji industrijskih procesa i gospodarskih sektora u kojima se hitno moraju smanjiti emisije ugljika, a u kojima je to teško postići. Danas je uporaba vodika u EU-u ograničena, a većinom se proizvodi iz fosilnih goriva.
Cilj je strategije dekarbonizirati proizvodnju vodika, što će biti moguće zbog brzog pada cijene energije iz obnovljivih izvora i ubrzavanja tehnološkog razvoja, i početi ga koristiti kao zamjenu za fosilna goriva.
U središtu je strategije vodik iz obnovljivih izvora energije, tzv. čisti vodik za razliku od onoga koji se dobiva iz fosilnih goriva. Čisti vodik ima najveći potencijal za dekarbonizaciju i stoga se najbolje uklapa u EU-ov cilj klimatske neutralnosti.
Strategija predviđa tri faze u razvoju gospodarstva na temelju čistog vodika.
U prvoj fazi od 2020. do– 2024. predviđa se dekarbonizacija postojeće proizvodnje vodika za trenutačnu uporabu, primjerice u kemijskoj industriji, i promicanje njegovih novih primjena. U toj će se fazi u EU-u do 2024. ugraditi elektrolizatori za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora čija je snaga najmanje 6 GW, a cilj je proizvesti do milijun tona vodika iz obnovljivih izvora. Sada je, primjerice, snaga elektrolizatora ugrađenih u EU-u oko 1 GW.
U drugoj fazi od 2024 do 2030. vodik treba postati dio integriranog energetskog sustava, pri čemu je strateški cilj do 2030. ugraditi elektrolizatore za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora snage najmanje 40 GW i proizvesti do 10 milijuna tona vodika iz obnovljivih izvora. Uporaba vodika postupno će se proširiti na nove sektore, kao što je proizvodnja čelika te prijevoz kamionima, željeznicom i morem. Vodik će se i dalje uglavnom proizvoditi u blizini korisnika ili obnovljivog izvora energije, u lokalnim ekosustavima.
U trećoj fazi, od 2030. do 2050. tehnologija proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora trebala bi se usavršiti i široko primjenjivati u svim sektorima u kojima alternative za dekarbonizaciju možda ne postoje ili su skuplje.
(Hina)
foto: pixabay
