Evo, sve ovo smo pronašli na plaži – kaže dr. sc. Melita Mokos dok iz velike kutije na laboratorijski stol istresa hrpu predmeta od plastike. Točnije, gomilu odbačenog medicinskog otpada: plastičnih kutija za lijekove, katetere, boce za infuziju, šprice s iglama, ampule, inzulinske injekcije..
Melita Mokos (38) je mlada znanstvenica s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
Ona kaže da prema etiketama možemo zaključiti da otpad dolazi iz drugih zemalja koje nemaju uređen sustav upravljanja otpadom.
Ipak, to ne znači ni da je naša trava zelenija.
“Utjecaj mikroplastike na okoliš i zdravlje tek treba istražiti, pogotovo na zdravlje ljudi. Poznato je da mikroplastike, a to su komadi plastike manji od 5 milimetara, neovisno o vrsti plastike, ima u zraku, vodi i moru.
Plastika u moru je problem jer se ne razgrađuje nego usitnjuje. Uz mikroplastiku, dakle plastiku manju od pet milimetara, tu je i nanoplastika, čije se čestice ne mogu vidjeti prostim okom. Tako usitnjena plastika prisutna je u cijelom morskom ekosustavu i životinjskim vrstama, naglašava Mokos.
Kao ilustrativan primjer važnosti edukacije Melita Mokos navodi malo poznatu činjenicu da više od 50 posto kisika u atmosferi dolazi iz mora, neka istraživanja pokazuju da je udio još i veći, čak 70 posto. No generacijama se uči da su biljke glavni proizvođači kisika pri čemu se uvijek misli na kopnene biljke te da su šume pluća planeta. Biljke na kopnu proizvode kisik, to je točno, ali većinu kisika u atmosferu donosi fitoplankton (biljni plankton) iz mora.
Važno je ljudima dati informaciju što korištenjem nekih stvari zapravo rade okolišu kako bi shvatili problem i mogli promijeniti svoje navike.
Izvor: Slobodna Dalmacija