Svaki Europljanin godišnje baci oko 11 kilograma tekstila koji značajno onečišćuje vodu, tlo i zrak, stoga je Europska komisija pokrenula postupak donošenja Strategije EU-a za tekstil za razvoj inovacija toj industriji i recikliranje odbačene odjeće.
Brza moda podrazumijeva stalnu proizvodnju novih i jeftinih odjevnih predmeta čime je tekstilna industrija postala drugi najveći zagađivač na svijetu. Manje od jedan posto odjeće reciklira se u nove odjevne predmete, rekao je u petak u Europskom parlamentu povjerenik Europske komisije za okoliš, oceane i ribarstvo Sinkevičius Virginijus.
„Treba smanjiti potrošnju, posebno u sektoru mode“, istaknuo je.
Toksične otpadne vode, ogromne emisije stakleničkih plinova, enormne količine otpada, samo su neke negativne značajke ove svjetski važne industrije. Okoliš se uništava već prilikom uzgoja sirovina, a ljudi destruktivne posljedice osjećaju tokom cijelog životnog vijeka proizvoda.
Posebno sramotna obilježja tekstilne industrije nezdravi su i nehumani radni uvjeti te potplaćenost zaposlenika, najčešće u dalekim azijskim državama, naveo je.
Sunčana Glavak (EPP) u raspravi na pleanrnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu također je skrenula pažnju na radnike iz država gdje nema visoke razine zaštite i radnih prava koja su prisutna u EU. „Svatko od nas može doprinijeti široj primjeni održivih tekstila i zato vas pozivam da kupujete odgovorno“, rekla je.
Godišnje kupujemo oko 26 kilograma tekstila, a bacamo oko 11. „Dakle, više od 15 milijuna tona tekstilnih proizvoda kupe stanovnici Europske unije na godinu. Međutim, 90 posto europskog tekstila spaljuje se ili uništava iako se može reciklirati“, smatra Glavak.
Ističe da propisi nisu ujednačeni i ne pomažu pri smanjenju ekološkog otiska.
Europska unija želi ubrzati prijelaz na održivo, kružno, klimatski otporno i energetski učinkovito gospodarstvo. Komisija je 2020. donijela novi akcijski plan za kružno gospodarstvo koji obuhvaća Strategiju EU-a za tekstil čiji je cilj razvoj inovacija i poticanje ponovne uporabe.
Europski parlament je 2021. zatražio dodatne mjere za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva do 2050. Zastupnici su pozvali na stroža pravila o recikliranju, obvezujuće ciljeve za upotrebu i potrošnju materijala, nove mjere protiv gubitka mikrovlakana i strože standarde o korištenju vode.
Tekstil troši vodu
Za proizvodnju tekstila potrebne su velike količine vode. Pretpostavlja se da je globalna tekstilna i odjevna industrija 2015. potrošila 79 milijardi kubičnih metara vode. Izrada jedne pamučne majice podrazumijeva potrošnju oko 2700 litara vode, količinu koju jedna osoba popije u dvije i pol godine, naveli su zastupnici u raspravi.
Bojanje i završna obrada odgovorni su za otprilike 20 posto globalnog onečišćenja vode, a pranjem sintetike u ocean se otpušta oko pola milijuna tona mikrovlakana godišnje. Sintetička odjeća odgovorna je za 35 posto primarne mikroplastike koja se ispušta u okoliš. Jednim pranjem poliesterske odjeće u perilici može se ispustiti 700.000 mikroplastičnih vlakana.
Procjena je da modna industrija uzrokuje 10 posto globalnih emisija ugljika. To je više od međunarodnih letova i pomorskog prometa zajedno. Prema podacima Europske agencije za okoliš, kupovina tekstila u EU-u 2017. proizvela je oko 654 kg emisija ugljičnog dioksida po osobi.
Odjeću, osim toga, sve češće odbacujemo umjesto da doniramo, istaknuli su europarlamentarci. Prema Direktivi o otpadu koju je Europski parlament odobrio 2018. države članice do 2025. moraju odvojeno prikupljati tekstil.
Društveni problemi
Industriju karakteriziraju i veliki društveni problemi, posebice u dijelu svijeta gdje se odvija proizvodnja. Dječji rad, potplaćenost, veliki pritisak na zaposlenike, nesigurni radni uvjeti, neke su od negativnih značajki, rekli su govornici.
S druge strane, u nekim je zemljama dovela u bolji položaj žene time što im je omogućila rad te veću neovisnost. One tako osvještavaju svoju snagu i ulogu u poboljšanju kvalitete života svojih obitelji i zajednica.
Hrvatska eurozastupnica Biljana Borzan (S&D) međutim smatra da su ženske industrije uvijek na udaru i stradavaju prve. “Zanimanja gdje je mukotrpan rad loše plaćen uglavnom su ženska. Kada se govori o njezi člana obitelji radi se pak o neplaćenom poslu”, rekla je Hini.
Održiva tekstilna industrija ne postiže se samo prirodnim tkaninama, boljim tehnologijama recikliranja ili zbrinjavanja otpada, poboljšanjima u lancu nabave, transparentnošću poslovanja i boljim radnim uvjetima. Potrebno je mijenjati navike i stavove kupaca, složili su se eurozatsupnici u raspravi s povjerenikom Sinkevičiusom.
(Hina)
foto: unsplash