Natječajnih milijun kuna, koliko ih je Ministarstvo poljoprivrede zaključno sa 16. studenim ove godine odredilo za smanjenje brojnog stanja lisica i čagljeva u Hrvatskoj, lisicama u Zabiokovlju nije stavilo soli na rep. Ima ih više nego ikada!
Ni najstariji stanovnici ne pamte da su se namnožile u tolikom broju, ali što je novost, i toliko ohrabrile da se bez problema i u dnevnim satima spuštaju do sela, ulaze u njih, šunjaju se između kuća. A duboko u noći i to gotovo svake, kažu nam mještani iz više seoskih lokaliteta s područja sjeverne strane Biokova, iz svojih vrtlova i guvna čuju njihova glasanja. Priroda na svoj način uzvraća udarac. A pojačani broj ovih lukavica milog izgleda i kitnjastog repa, vide i u činjenici da u svom prirodnom okruženju osim vuka i eventualno lovca, nemaju niti jednog drugog ozbiljnijeg neprijatelja.
– To vam nisu tek pojedinačni zvukovi, to su veliki, organizirani “lisičji koncerti”, koji se događaju u neposrednoj blizini naših kuća. To je mala noćna muzika, znamo se mi čak na tu temu i našaliti. Bude ih i po nekoliko na okupu, satima se dozivaju, nadjačavaju, igraju, šta li već rade. Nikada ih u svom životu nisam tako čula, ali ni vidjela. A stalno su tu. Kokoše od ove godine nitko u selu više ne pušta vani na prpanje. Ostaviš li koju, automatski si lisici bacija hranu na tanjur – kaže nam jedna domaćica iz okolice Zagvozda.
Ma ne samo što s noćnim satima dolaze u sela, postale su i neizostavni dnevni gosti. U Krstaticama nam pričaju kako su nedavno dvije susjede sjedile u dvorištu po sunčanom danu, pričale tipične seoske priče o toplom studenom, stoci, pripremama za zimu. I dok su pile kavu, jedna je primijetila na desetak metara od njih lisicu koja im se lagano, nogu po nogu počela približavati. Doslovce nisu mogle povjerovati, kažu, da se toliko okuražila da im je stigla skoro za stol. Kao da je na kavu došla.
Jezivo glasanje
– I uzme moja susida kamen da će je pogodit. Baci, eto, taman do nje. K’o da je bacila kamen od sapunice. Nit’ je skočila, nit’ se ta lisica pripala. Samo je malo stala, pogledala nas, i đava je odnija, okrene se na drugu stranu. I nogom pred nogu lagano ode svojim putem do kuća iza. K’o da je neki pas tu iz sela, a ne lisica! Pa je l’ to čovik može virovat. Nikada to vidile nismo. Ma one su se uvik bojale čovika. Ne mo’š živit od nje noću, sad i danju, nasrće na kokoši, čuvamo ih ko u logoru. Postale su te lisice sastavni dio sela – vele nam u Krstaticama.
Ima ih na cijelom području Zabiokovlja, viđene su u Šestanovcu, ima ih u Runovićima, šunjaju se u zagvoškim zaseocima, kreću se i oko Slivna. Raspitali smo se ima li ih na trogirskom području, u pravcu Boraje. E, tamo već s lisicama posla imali nisu. U Zabiokovlju njihovu pojavnost objašnjavaju činjenicom da na nekim od tih lokacija gdje su dolazile nema vukova. A kako je lisici vuk smrtni neprijatelj, onda ona lukavo voli taboriti izvan njegovih utabanih staza. I tako se udomaćila u zaleđu biokovskog masiva.
I ne samo da napada kokoši, voli, kažu nam ljudi iz zagvoške Zečevine, rovariti po kompostu. Kopa u njemu rupe, traži ostatke za jelo. Skuplja ono što ljudi ostave seoskim mačkama. Glasa se, kažu, specifično, ne kao mačke ili mala djeca, više kao neke velike, snažne vrane. Grleni je to zvuk, bude različitih tonaliteta, i odmah daje na znanja kako ih bude više na malom prostoru. U noćima, u selima u kojima nema puno ljudi ili jače rasvjete, zna to biti i podosta sablasno. A s obzirom na učestalost pojavnosti, ukazuje i to da u blizini zasigurno imaju svoju jazbinu.
– Te zvukove puštaju mlade lisice. Starije se ne oglašavaju, njih se ne čuje. To šta se čuje je pomladak. I ima ih puno, broj populacija lisica i čagljeva se iznimno pojačao u Hrvatskoj. Zato i je došla natječajna mjera Ministarstva poljoprivrede. A da primjeraka tih predatora ima podosta, vidimo i po smanjenom broju zečeva u prirodi – priču iz Zabiokovlja suvereno prisnažuje i čovjek s terena, Mladen Balić, drugi čovjek Lovačkog saveza Hrvatske, prvi Splitsko-dalmatinske županije.
Kokoši – najlakši ulov
Tvrdi kako je jedan od razloga njihovog približavanja selima traženje hrane. Najlakše im je ukrasti kokoš, objedovati ono što ostane mačkama. Ili se dobro pogostiti na divljim odlagalištima u kojima se uvijek nađe otpada životinjskog podrijetla. Razni životinjski otpaci, kože, meso, iznutrice ljudi bacaju na divlja odlagališta, i tako predatore tipa lisica i čagljeva samo dovlače u blizinu. Lisice na kraju krajeva bježe i od vukova, a lukavo znaju kako vuka samo iznimno teška situacija može čovjeku na prag donijeti. S obzirom na to da se vuk sklanja, lisica koristi slobodan prostor. Pa se vrti sve bliže kućama. Realno je za očekivati kako će joj se oko predstojećeg kolinja broj još povećati.
– Ima još jedan razlog njihove pojačane pojavnosti, a vezan je uz ozdravljenje lisičjih populacija. Što je tada uginulo, uginulo je. Stvorio se potom zdravi temelj, i to se sada očituje kroz evidentan porast njihova broja. I to diljem Hrvatske. Lovci to najbolje vide na terenu, jer je drastično zbog lisičjih i čagljevih napada pala brojnost zečjih populacija. Upravo zato je Ministarstvo reagiralo natječajem koji je upravo završio, i iznosom od 700 kuna plaćalo za trofejni predatorski primjerak, te 600 kuna po lisici ili čaglju dostavljenom ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji – kaže Mladen Balić.
Izvor: Slobodna Dalmacija