Započelo je ljeto. Ne kalendarsko, meteorološko ili školsko, već ono najdublje – astronomsko i simbolično. Ljetni solsticij, koji nas ove godine dostiže 21. lipnja, označava trenutak kad dan dostiže svoju kulminaciju, a noć se povlači u sjenu.
Točan trenutak dolaska ljeta računa se s nevjerojatnom preciznošću – zahvaljujući stoljećima astronomskih promatranja i matematičkih modela. Danas znamo da je solsticij posljedica nagiba Zemljine osi, ali naši preci znali su to i bez satova — osjetili su promjenu u ponašanju prirode, biljaka, životinja.
U kulturološkom smislu, ljetni solsticij uvijek je bio granica između materijalnog i duhovnog. U nordijskim sagama, to je dan prosvjetljenja. U slavenskoj mitologiji, to je vrijeme kada se priroda otvara i duhovi hodaju među nama. U urbanim sredinama, postao je svojevrsni dan introspekcije — trenutak kada se svi nakratko “uključimo” u ritam prirode.
No, ironija je u tome da najduži dan u godini ujedno označava početak kraćenja dana. Od sutra, Sunce se polako počinje spuštati, a tama ponovno dobiva svoju šansu. I u tome leži ljepota solsticija — podsjetnik da je sve u ravnoteži. Pa čak i ljeto.