Činjenica da onečišćenje zraka može uzrokovati ozbiljne štetne učinke na zdravlje uočena je u ranim godinama 20. stoljeća kada je nagli i veliki porast bolesti i smrti povezan s porastom onečišćenja zraka. Do 1970-ih veza između respiratornih bolesti i zagađenja zraka česticama bila je dobro uspostavljena i bilo je dovoljno dokaza koji su podržavali tu vezu čak i pri relativno niskim koncentracijama uobičajenim u suvremenim urbanim područjima razvijenog svijeta. Porast nije zabilježen samo u smrtnosti, već i u broju bolničkih prijama, posjeta bolničkim hitnim službama i ambulantnih ili liječničkih posjeta.
Ispitanici s kroničnim plućnim bolestima kao što su astma ili kronični bronhitis bili su uglavnom pogođeni, ali povećani simptomi, slabija funkcija pluća, povećana upotreba lijekova i veća upotreba bolničkih usluga otkriveni su i među članovima opće populacije. Zagađenje zraka izgaranjem fosilnih goriva, prvenstveno emisijama motornih vozila u gradovima, povezano je sa smanjenjem respiratorne funkcije.
Smanjivanje rizika od onečišćenja zraka u zatvorenom i vanjskom prostoru izvedivo je i zahtijeva kombinaciju javne politike, lokalnih i nacionalnih resursa, kulturnih promjena i zaštitnih koraka koje poduzimaju pojedini pacijenti. Za sve navedene bolesti osnovni korak u prevenciji i liječenju je izbjegavanje kontakta sa štetnim česticama, alergenima i zaraznim česticama u udisanom zraku.
Promet i industrija automobila emitiraju razne toksične tvari, uključujući čestice, ugljični monoksid, sumporni dioksid i dušikov dioksid. Urbane atmosfere u modernim gradovima nose karakteristične smjese onečišćenja česticama koje potencijalno mogu pogoršati bolesnike s kroničnim kardio-respiratornim problemima, a prisutnost aerosoliziranih bakterija u malim česticama može imati značajne posljedice na ljudsko zdravlje. Intenzitet prometa, lokalni i sinoptički meteorološki uvjeti i stupanj respiratorne disfunkcije koreliraju s taloženjem antropogenih čestica u dušniku i plućima.
Ekološke intervencije za smanjenje onečišćenja bile bi idealne, ali njihova provedba može biti otežana u zemljama u kojima smanjenje emisija potiskuje gospodarski rast. Nošenje maski za lice jednostavna je i praktična intervencija za smanjenje izloženosti česticama zagađenog zraka. Razvijena kao dio biomedicinskog odgovora na španjolsku gripu 1919. godine, ova je praksa danas prihvaćena u nekim kulturama kao najbolji način stvaranja prepreke zagađenju. Maske za lice dobro se podnose, a njihova upotreba poboljšava nekoliko zdravstvenih mjera kod osjetljivih ljudi. Studije potvrđuju da upotreba maski za lice u izuzetno zagađenim gradovima može učinkovito smanjiti izloženost zagađivačima zraka i smanjiti niži upalni i pridruženi kardio-respiratorni rizik.
Nošenje zaštitnih maski u slučaju boravka u zatvorenom prostoru ili na otvorenom prostoru kada se ne može izbjeći blizina drugih ljudi je posljednjih dvadesetak godina postalo uobičajeno ponašanje stanovnika istočno-Azijskih zemalja zbog pojave epidemija bolesti kao što su SARS, MERS i ptičja gripa. Sadašnje pandemijsko širenje SARS-CoV-2 na našim područjima iziskuje prihvaćanje takvog ponašanja i kod nas uz striktno pridržavanje preporuka prevencije širenja virusa u populaciji. Poznajući putove širenja SARS-CoV-2, nošenje zaštitne maske je ključno u prevenciji širenja virusa kapljičnim putem i aerosolom.
Odabir zaštitne maske ovisi o željenom učinku. Dostupne se maske mogu podijeliti na tekstilne maske iz domaće radinosti ili tvornički proizvedene, “kirurške maske” i okluzivne maske (“respiratori”). Svaka od ovih maski ima različitu zaštitnu ulogu, prednosti i mane u pojedinim situacijama što treba razmotriti pri odabiru najboljeg oblika zaštite.
Prirodna morska sol je jedan od najpopularnijih prirodnih antiseptika. Od najranijih civilizacija zbog svojih antimikrobnih svojstava koristi se za konzerviranje namirnica, kao korektiv vrenja, dodatak zubnim pastama i antiseptik. Kristali soli mogu inaktivirati mikroorganizme na više načina od kojih su najznačajniji direktan utjecaj na rast, mehaničko oštećenje mikroorganizma, dehidracija, osmotski disbalans i promjena pH. Dodavanje soli mikrobiološkim filtrima može povećati njihov antimikrobni učinak. Za razliku od prije navedenih tvari, udisanje mikro-čestica morske soli može imati samo pozitivne učinke na funkciju dišnog sustava. Udisanje morskog aerosola je zbog brojnih pozitivnih učinaka morske soli na funkciju sluznice respiracijskog sustava od davnina primjenjivano kao mjera liječenja bolesti dišnog sustava i zaštite od respiracijskih infekcija.
Salt and Checker maska s dodatkom jadranske soli kombinira sigurnost i primjenjivost klasične zaštitne maske s poboljšanjem zaštitnog antibakterijskog i protektivnog učinka morske soli na dišni sustav.
Pravilnom primjenom ove zaštitne maske uz pridržavanje ostalih epidemioloških mjera (fizička distanca, redovita higijena ruku, izbjegavanje dodirivanja lica) može se značajno (i do 80%) smanjiti rizik prenošenja SARS-CoV-2, a u slučaju prenošenja zaraze smanjiti virusno opterećenje i rizik komplikacija COVID-19. Uz navedeno, ova maska štiti i od kemijskih i fizičkih štetnih čimbenika (aerozagađenje) koji bi mogli dovesti do oštećenja dišnog sustava, smanjuje izloženost alergenima i postiže blagotvoran učinak udisanja mikro-čestica morske soli na dišni sustav korisnika.
