OSTAJEM TU, DA ME MOJE KĆERKE SUTRA NE BI PITALE ZAŠTO SE NISAM BORIO ZA NAŠU HRVATSKU!
Tomislav Zelić, vijećnik Mosta NL u Gradskom vijeću Zadra i trener zadarskih sportskih nada: “Ostajem tu, da me moje kćerke sutra ne bi pitale zašto se nisam borio za našu Hrvatsku!”
Tomislav Zelić, vijećnik Mosta NL u Gradskom vijeću Zadra i trener zadarskih sportskih nada: “Ostajem tu, da me moje kćerke sutra ne bi pitale zašto se nisam borio za našu Hrvatsku!”
Za početak jedno jednostavno pitanje, zašto Most?
Prije svega, Most ne doživljavam kao političku stranku s hijerarhijom, birokracijom i ustrojstvom poput ostalih stranki, već kao pokret za boljitak cijelog društva na svim razinama. Prije ulaska u Most bio sam apolitičan i smatrao sam, kao i većina mladih ljudi, da je svaka politička opcija ili stranka ista te da ima iste ciljeve za uski krug “svojih” ljudi.
Na početku stvaranja podružnice zadarskog Mosta stavio sam se na raspolaganje kao pojedinac spreman za rad i napredak zajednice u kojoj živim, s naglaskom na područje sporta. Naime, u Rukomentnom klubu Zadar 20 godina sam aktivno igrao, a sada radim kao licencirani trener s mlađim dobnim kategorijama.
Gledajući sa današnje perspektive, Most smatram jedinom oporbom koja svakim svojim postupkom i načinom djelovanja opravdava povjerenje svojih birača.
Jeste li u Mostu pronašli ono čemu ste težili?
Smatram da je u Mostu najveća vrijednost sloboda i način izražavanja, svatko tko ima ideju i prijedlog je dobrodošao, dostupnost i komunikacija s vrhom stranke je odlično posložena.
U dvije godine upoznao sam većinu Mostovih članova i podupiratelja na terenu te u razgovorima s njima shvatio sam da svi mi želimo isto, bolju Hrvatsku bez klijentelizma, bez uhljeba, bez korištenja rođačkih i drugih sličnih veza…
Što Vas najviše smeta u neposrednom okruženju?
Konkretno u Zadru imamo primjere lošeg upravljanja javnim službama, neracionalnu raspodjelu javnog novca, neplaćena dugovanja prema Gradu, zapošljavanja u gradske i županijske ustanove bez odgovarajuće stručne spreme… Na neke od tih primjera kolega Mladen Malta prvi je javno izrekao za govornicom Gradskog vijeća.
Što se tiče problematike sporta, uvidio sam da popriličan dio javnog novca odlazi na razne udruge. Inače, ove godine po prvi put rebalansom proračuna KK Zadar neće dobiti “višak” novca iz gradske blagajne, što smatram, s obzirom na dosadašnju praksu, pozitivnim činom.
U rukometu kronično fali dvorana koja bi bila temelj za zdravi početak. U današnjoj situaciji udarne termine koriste raznorazne udruge i klubovi, a ne djeca. Dok je tako ne možemo računati na boljitak tog sporta.
Odradili smo i radni sastanak u NK Zadru, gdje nam je direktor kluba Svetko Ćustić prezentirao situaciju u klubu i svoju viziju razvoja. S obzirom na stanje koje je zatekao prilikom preuzimanja funkcije, možemo konstatirati da se laganim, ali transparentnim koracima ide dalje.
Često se u predizbornim obećanjima čuje da se mlade mora zadržati, no rijetko čujemo rješenja. Kakva je situacija na Vašem području?
Na području grada Zadra ista je slika kao i na području cijele države. Imam primjere odlazaka u Irsku, Kanadu i druge države iz kruga moje vlastite obitelji i prijatelja. Neki su otišli zbog financija, a dosta njih i zbog ovakvog nakaradnog sustava vrijednosti kojem svi u Hrvatskoj svjedočimo. .
I ja sam svojedobno razmišljao sam o odlasku iz Hrvatske, ali donio sam odluku da ne napuštam dom mojih predaka, mog oca i moje majke, kako me sutra moje dvije kćerke ne bi pitale zašto se nisam borio za našu Hrvatsku.
